Žene su u Njemačkoj zapošljavane kao vozači u gradskom prevozu još početkom prošlog vijeka. Danas postoji i priznanje za najbolju vozačicu autobusa. U Hamburgu ima čak deset odsto vozačica.
Još 1915. godine zaposlene su prve žene-vozači u javnom gradskom prevozu u Njemačkoj. Zbog učešća u Prvom svjetskom ratu nedostajalo je radne snage, a žene su preuzele brojne poslove pa i voženje gradskih tramvaja. Znatno povećanje broja vozačica tramvaja i autobusa zabilježeno je u Njemačkoj i tokom Drugog svjetskog rata.
Posljednje zvanične statistike iz 2002. pokazivale su da je Njemačka pri vrhu u Evropi po broju zaposlenih žena u javnom gradskom prevozu sa skoro pet odsto zaposlenih. Danas je ta brojka sigurno veća, jer se brojne pokrajine hvale sa sve većim brojem šoferki. Recimo u Hamburgu među 1.800 vozača autobusa ima oko 10 odsto žena, a čak 15 odsto pripadnica ljepšeg spola upravlja vozovima u metrou.
Marion Toma je 36-godišnja vozačica autobusa u Augzburgu. Svakog radnog dana od četiri ujutru upravlja zglobnim autobusom od 250 konjskih snaga u pet tura na gradskoj liniji bez pauze. Radila je kao dispečer u gradskom saobraćajnom preduzeću u Minhenu, ali joj je taj posao dosadio:
„Sve je bilo slučajno. Zapao mi je za oko oglas u novinama pa sam odlučila da se prijavim kao vozačica tramvaja. Dvije godine potom, dobila sam i vozačku dozvolu za autobuse i sada mogu da biram između oba posla.“
Vozi fudbalere Bajerna
Džesika Ferster i Sandra Kenig takođe voze autobuse kojima bi pozavidjeli mnogi muškarci. Ferster je zaposlena u Fudbalskom klubu Karlsrue, a Kenig prevozi fudbalere slavnog Bajerna.
Najmlađa žena u Njemačkoj sa vozačkom dozvolom za upravljanje autobusima je 21-godišnja Kristina Kuber iz Jene.
Priznanje za najbolju vozačicu u 2010. primila je 32-godišnja Nikol Rec iz savezne pokrajine Saksonije Anhalt. Poslije desetogodišnjeg iskustva navodi dvije razlike između vozača i vozačica autobusa:
„Žene često bolje od muškaraca održavaju čistoću u autobusima koje voze. Što se vještina tiče, tu nema razlike, to je individualna stvar. Ali, mislim da su žene malo opreznije, jer, recimo, kada dobijem zadatak da vozim na novoj liniji, par nedjelja unaprijed sama upoznajem tu trasu, što kolege ne čine.“
Posao za ženu u gradskom prevozu ponekad nije bezbijedan. Najčešći napadi na vozačice autobusa zabilježeni su u Berlinu.
(Tekst: http://www.dw.de/ )